Prokulica

...mala, zelena, okruglica, kazu da sam...hahahaha....

22.05.2009.

...

 

 

U ocima tvojim vidim nebo,

u rukama tvojim osjetim svijet.

Mirises na ceznju ljetnje noci,

a tvoj zagrljaj znaci dom.

Osmijeh ti znaci toplotu,

sto ubrzava rad srca mog....

 

 

 

 

21.05.2009.

Onako...

 

 

Gledam kako otvaras usta. Rijeci izlaze. Ne cujem ih...

Gledam te praznim pogledom.

Jos vise izludjen sto nemas odgovora od mene, a niti kakve reakcije, ti zamahujes.

Samar po lijevom obrazu. Sledjena na momenat.

Gledam te, okrecem desni obraz i govorim: 'Hajde i po ovom obrazu'

Takvu reakciju ocekivao nisi. Zastajes u cudjenju.

To sam cekala, samo taj mali sok.

Zmahujem nogom prema tvojim preponama i pogadjam. Savijas se u jednom bolnom kriku.

Sljedeci potez mi je koljenom prema gore. Tacno u nos. Krvava mrlja na farmerkama.

Udarac laktom u bubrege. Cucnuo si. Nesto vristis, govoris il' sta vec, ali ne cujem te. Ne cujem ni rijeci ni glas...

Sutnem te nogom u rebra i ti padas.

Stavljam svoju cipelu na tvoj grkljan. Gledas me ocima koje sadrze mix svega i bola i bijesa i exstremnog cudjenja. Nije ti jasno mnogo toga...

Pritisnem malo jace. Tek toliko da me dobro cujes.

'Zapamtit ces dobro zadnji put kad si digao ruku na neku zenu!'

Jedan jaci pritisak na grkljan. Pocinjes krkljati, mumljati, ispustat tihi neartikulisani zvuk. Koprcas se.

Spustam nogu, okrecem se na petama i odlazim.

Sta me briga.

Nek svi vide moju krvavu fleku na koljenu...

 

.....................................................................................................................................

 

'jutrooooooo, suncano i vedrooooooooo...............

 

 

20.05.2009.

Ono sto me momentalno cini sretnom...

 

Sjedim. Ispred mene standardni veliki makijato i obavezna casa vode.

Noge bose, naslonjene na ogradu. Pogled mi pada na pucinu. Mir i tisina. Konacno. Bez misli. Bez briga. Bez razmisljanja. Mozak na godisnjem odmoru.

Miris soli u zraku, povjetarac u kosi. Uzivam u pogledu. U ljuljuskanju pucine.

 

Spustis ruku na moj vrat i ceskis me. Pogledam te mazno, nasmjesim i nagnem da te poljubim u rame. Vragolasto me pogledas, bez rijeci uzmes moju nogu... i vec se radujem, footmassage

 

Bez izgovorenih rijeci, samo djelovanje kao jedno...dvostruko uzivanje, odmor i ti....

 

 

...............................................................................................................................

 

Za sad mastam, al' ostvarit cu ja ovo

Za mjesec il' dva......

'jutrooooooooooooo, oblacno i stvoreno za izlezavanja.....

 

18.05.2009.

I taman kad ti jutro lose zapocne...

 

...dobijes sms...srce ko kuca  (standardna procedura svako jutro, al uvijek nabaci osmjeh)

...pa dobijes poziv na koji se odvalis smijat (zene sta cu vam ja sto vam je majkl riknuo, i serija se  zavrsila)

...pa dobijes drugi poziv, naprosto se rastopis...

...treci poziv obavis, obradujes se od srca...

 

i ovo sve uspijem do 10h

(naravno ne trebam ni reci koja sam vrijednica bila od jutros, sta sam posla obavila)

 

Naravno, znam da cu do kraja dana imati jos par poziva, kojima cu se od srca smijat, koji me uvijek obraduju...

I naravno, par ugodno provedenih sati me ocekuje jos za danas...kao i svaki dan...

 

I bez obzira, koliko god nervozna, koliko god ne raspolozena, postoje ljudi koji me uvijek mogu nasmijat, oraspolozit, bilo putem telefona, bilo uzivajuci na kafi....

I nekako sebe smatram, veoma sretnom osobom...

 

'jutrooooooooooo, suncano i lijepo...

 

 

14.05.2009.

Kazu da kad te golub

 

.....posere (oprostite mi na izrazu) - to donosi srecu...

 

E pa pokakio me golub juce. Onako valjda s merakom...po majici, pantolama i patikama...smedje na crnom, ultimative fashon haahhahahaah

Moja prva misao je bila: sreca pa me nije vrana ovako usrecila!!!

 

Osjecam li se happy? Osjecam  al ne zbog goluba

Jos uvijek gledam na svijet s ruzicastim naocalama...i nije los osjecaj kad te ovoliko drzi...

 

 

'jutrooooooooooo, suncano, fino i skoro pa podne :-))))))))))))))))

08.05.2009.

jedno dugo i s uzdahom ispusteno 'eeeeeeeeeeeeeeeeeeehhhhh'....

 

Hodam jucer gradom. Prevecer. Ulice su se pocele puniti sto ljudima koji kasno izlaze s posla, mladjom populacijom spremnom za svrljanje gradom...

 

I ispred sebe ugledam djevojku... Visoka, uske farmerice, stikla od 10 cm...Kratka jakna/sako, kosa smotana u repic na vrh glave...

Djevojka je ocito krenula na vecernju kafu, a mozdaaaaaaa i nesto drugo...ovo zakljucujem po njenoj sminci, zapravo kolicini iste...zbog koje sam pomislila da je posljednji mohikanac

Zbog toga + njena visina, sam je i primjetila...

I poslije pomisli o kolicini njene sminke, pogledala sam one stikle i pomislila 'eee budalo moja, kako ti se da hodat uopste'....

Ta misao je potrajala svega 2 sekunde...i naletila je sljedeca misao...

Pa takva sam ja bila unazad 2,3 godine!!! Jaooooooo, kako sam ostarila.....

Dobro, nisam se bas sminkala u toj kolicini, al bilo je i takvih izleta. Al nije mi bilo mrsko tabanat u stiklama, hodati gradom bez cilja....

Neke stvari se s godinama naprosto mijenjaju.....

Da dugu pricu nacinim kratkom:

na ovo saznanje se sinoc zabezeknuh (ovo se odnosi na moju starost), pa se onda posteno nasmijah

 

 

'jutrooooooooooooooooooo, meni lijepo zapoceto i ruzicasto jos uvijek...

 

 

ps sjedim na mjestu uz koje sam vezala I godinu faxa...puno je, sve mlaaadjaaaa generacija...i ne mogu da ne cujem: drustvo preko puta nas se zabavljalo pricajuci viceve koji u sebi sadrze rijec - integral!!! eh, gdje ovaj svijet ide...

 

 

04.05.2009.

Covjek se na dobro lako navikne...

 

...il na dobre osobe...

 Provela sam 1. maj kao sto nikad do sad nisam.

Znala sam da ce mi biti dobro, ali nije mi bilo dobro...bilo mi je ODLICNO!!!

 

 

Prosto je nevjerovatno, kako je lako s nekim osobama dijeliti zivotni prostor. Naviknes se u roku jednog dana.

I postane tako normalno i ugodno, da ti poslije zaista nedostaju, previse ti je neobicno bez njih...sve postane tiho, umrtvljeno i sivo...covjek postane neraspolozen i nervozan, ni ne znajuci zbog cega...tek poslije nekog vremena shvatis da je to zbog toga sto ti nedostaju tako drage osobe...

.....................................................

-----------------------------------------------------------------------

Sve sto je lijepo kratko traje.

Al ponavljat cemo mi ovo jos

I smijat se zajedno, jos puno puta...

 

'jutrooooooooooooo, radno i suncano....

 

 

P. S. Jedna djevojcica nam je svima ukrala srce...

 

30.04.2009.

Jutros...

...stojim na stanici, cekam tramvaj. Prohladno jutro, ja ne razbudjena, jedva gledam na oci...

 

I u momentu, vidim malu djevojcicu, sa extra dugom kosom, s kikicama. Djevojcica, preslatka, kikice neodoljive, u stramplicama, kratkoj suknjici i koznjaku...Djevojcica, nema ni tri il cetiri godine...

Njena mama, poslovno obucena zena, frizura na paz...drzi je za ruku i cekaju tramvaj.

Moja prva misao bila je kako prelijepa djevojcica. Onako sredjena, neodoljiva.

A onda sam vidjela kako je dijete stalo, skupilo koljena, nogu uz nogu, ne mice se. Njene sakice stisnute, crvene, hladno joj. Prcasti nosic pocrvenio sav, vidim kako mala pocinje drhturiti od hladnoce...

Doslo mi je da je uzmem u narucje i uvucem pod svoj mantil, da je bar malo ugrijem...

 

Nije da se petljam, razloga moze biti milion, opravdanja jos vise...

Al' da mi bar neko proba objasniti, zasto onako malo dijete treba da se mrzava? Zasto je nisu mogli vise utoplit?

Zar nam je kultura zivljenja dosla na taj nivo, da ucimo svoju djecu od 3,4 godine da trebaju trpit da bi bili lijepi?!?!?!

Odakle potreba da tako malo dijete nosi tanku koznu jaknu i minjak?! Bez obzira sto je imala stramplice, dijete se zaledilo...

Ponekad neke ljude definitivno ne razumijem....

 

'jutrooooooo, svjeze i izmoreno....

 

 

28.04.2009.

Kada se ceka nesto...

 

...ovo vrijeme se rastegne u nedogled. Nikad proci

 

Nije bitno sta se ceka. Sve sto se zeljno iscekuje, nikad docekat.

Nije bitno jesu li to meni najdraze osobe, il' rezultati ....

Ovi sati&dani se vuku unedogled...

Al' vazi ona stara: ko ceka taj i doceka

.....................................................................................................................................

----------------------------------------------------------------------------------------------------

Nalazim se u nekoj kuci, zamku il vili. Al taj smjestaj ima posebno osiguranje...

U setnji predivnom okolicom spoznam neke stvari. Spoznam da se tu nalazi jedna mala djevojcica odvojena od svojih roditelja. Ne iz nekog humanog razloga, ne zbog toga sto joj je potrebna pomoc, vec zato sto je zele dati dalje...Ne njeni roditelji, oni je vole najvise na svijetu...vec jednostavno, druge osobe zele dati djevojcicu na usvajanje, jer je tako specijalna, jer mogu zaraditi dosta novca na njoj..

I tu se pojavljujem ja. Kao spasitelj, izbavitelj...vracam djevojcicu njenim roditeljima, usputno bjezeci od vampira...susrecuci svoju ljubav koja mi pomaze u tome...naravno, sve sa happyendom...

 

Eh, sad. Sta je meni pa sanjam takve snove?! Em trgovina djecom, em ja izbavitelj, em romansa upletena u sve to?!?!?! Ovo za vampire me ne cudi, to je kod mene standardno...

Al ja odsanjah pravi roman, bolje bi mi bilo scenario s ovakvom radnjom da napisem...

 

I sta znaci to?! Odakle mi ovo pade na pamet? Mozda zato sto sam procitala da je otac male indijke, glumice iz filma sto je osvojio koliko oskara...prodaje vlastito dijete za 400.000,00 dolara...bar je toliko trazio undercover novinaru....

Svasta na ovom svijetu....

 

I kuuleru, specijalno:

GOD MORGON!!!!!!

hahahahaahhahaaaaaaaaaaaaaa

 

22.04.2009.

Pozelim

 

 

da pobjegnem na momenat.

Od surove realnosti, od stalnih obaveza.

Pozelim

da se zatvorim u svoj ruzicasti balon

i gledam samo tebe....

 

Nemoguce za ispuniti, nemoguce za ostvariti...

...ali barem mogu na momenat zastati, zaustaviti sve i mastati....

 

 

'jutroooooooooooooo, lijepo i maznoo :-)))))))))))))))

 

 

 


Noviji postovi | Stariji postovi

eXTReMe Tracker